Visoko se stiže nadmašujući samog sebe
06/05/2021

Visoko se stiže nadmašujući samog sebe

Kada je 2010. godine jedna saobraćajna nesreća promenila život Užičaninu Nebojši Đuriću, nije ni slutio da će deset godina kasnije biti proslavljeni srpski paraolimpijac.

Shvativši da život zahteva i traži borce Đurić počinje da se bavi sportom u Atletskom klubu “Pora” u Užicu na nagovor svog druga, takođe paraolimpijca, Miloša Zarića.

Trofejni niz započeo je na Evropskom šampionatu u Grosetu 2016. godine kada je osvojio srebrnu medalju u bacanju kugle i bronzu u bacanju diska. Prvak Evrope postaje u Berlinu, oborivši sve aktuelne rekorde u bacanju diska i postavivši svetski rekord 39,84 metara, premašivši stari za 42 centimetra. Na istom takmičenju bio je i drugi u bacanju kugle. Bio je učesnik Paraolimpijskih igara u Rio de Žaneiru. Na Svetskom prvenstvu u paraatletici 2019. godine u Dubaiju osvaja bronzanu medalju u bacanju kugle sa ramena.

“Ne stiže se visoko nadmašujući druge, visoko se stiže nadmašujući samog sebe. Granice uspeha su tamo dokle neko hoće da dosegne. Ja sam to shvatio kada sam zbog povrede kičme život nastavio u kolicima. Postoji kvalitetan život i u kolicima. Meni ga je omogućio sport, koji je sada moj život”, priča Nebojša Đurić.

Đurić je rođen 1987. godine u Užicu. Bio je profesionalni vozač kamiona. Radio je i živeo za sina Davida. Sada i dalje živi i radi za Davida, ali i za svoju zemlju.

“Kada vidite zastavu  Srbije kako se viori, kada se intonira himna vaše zemlje, za taj osećaj se živi”, kaže Đurić.

Ističe da nije uvek lako i da veliku podršku ima u svom treneru Nikoli Radovanoviću.

“Rad i sati treninga, uz najvažniji faktor veru u sebe. Postići rezultat koji niko na svetu pre tebe nije postigao. Tu mogućnost ima mali broj sportista i trenera na svetu, a mi smo to uspeli. Nikola i ja smo zajedno dokazali da je u životu i sportu sve moguće i da je svaki cilj i vrh, uz naporan rad i uložen trud, ostvariv“, ističe Đurić.

Nebojša je i veliki agitator da se osobe sa invaliditetom bave sportom, jer kako kaže, sport je najbolji lek za sve sa čim se ove osobe suočavaju.

On će nastaviti da brani boje Srbije na takmičenjima paraatletičara. Sledeći cilj mu je medalja sa Paraolimpijskih igara u Tokiju.

Do sada ovaj mladi čovek ispunio je sve postavljene ciljeve, za sebe, za Srbiju.

 

Izvor: predsednik.rs